Uvod u sociologiju religije

Opis predmeta Upoznati studente s razvojem sociologije religije, njezinim temeljnim pojmovima, glavnim predstavnicima te sociološkim razumijevanjem uloge religija i crkava u društvu. Polaznici će steći znanja o sociološkom aspektu fenomena religije i religioznoga, osposobit će se za bolje razumijevanje značenja religije u čovjekovu životu i društvu uopće, kao i značenja čovjekova djelovanja u nastanku različitih oblika religija. Cilj je kolegija ponuditi studenti(ca)ma jedno viđenje religije kao fenomena koji u ovom (post)modernom vremenu zauzima vrlo značajno mjesto

Literatura Acquaviva, Sabino (1996): : problemi i perspektive. Societas, Zagreb, Filozofski fakultet; Sociologija religija Durkheim, Emile (2008). Elementarni oblici religijskog života. Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, Hrvatsko sociološko društvo; Grace, Davie (2005): Religija u suvremenoj Europi. Zagreb, Golden marketing Tehnička knjiga; Jukić, Jakov (1997): Lica i maske svetoga. Zagreb, Kršćanska sadašnjost. Jukić, Jakov (1991), Budućnost religije, Split, Matica hrvatska. Mardešić, Željko (2007), Rascjep u svetome, Zagreb, Kršćanska sadašnjost (str. 375-729). Tadić, Stipe (2002), Tražitelji Svetoga, Zagreb, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Studije.

Sociološko određenje religije: vjera u Boga (ili više bogova) nije nužno određenje religije. Mnoge religije nemaju boga koji bi upravljao ljudskim sudbinama. izjednačavanje religije sa skupom moralnih pravila što upravljaju ponašanjem vjernika nije karakteristika svih religija (npr. u grčkoj mitologiji se smatralo da su bogovi nezainteresirani za ovozemaljske stvari). neprecizno je religiju izjednačiti sa vjerom u nadnaravno, odnosno, vjerom u svijet nedostupan osjetilima.

Sociologija religije: Kao samostalna znanstvena disciplina spada u tzv. posebne sociologije. Sociologija religije se bavi značenjem i ulogom religije u društvu, utjecajem religije na društvu i društva na religiju. Različitim i raznorodnim oblicima u kojima se religijska vjerovanja i religijske aktivnosti pojavljuju u ljudskom društvu i povijesti.

Sociologija religije usredotočuje se na religijska vjerovanja, običaje obrede i kultove pojedinačnih grupa i zajednica. Proučava njihova ustrojstva, strukture, načine organiziranja i odnosima koje su uspostavile i razvile tijekom povijesti.

Sociologija religije U pristupu religijskim fenomenima, suvremena sociologija religije nastoji biti neutralna u odnosu na svoj predmet istraživanja. To je tzv. "metodološki agnosticizam” metodološki pristup: „etsi Deus non daretur” –” kao da boga nema” – Kako ćemo onda razumjeti ponašanja onih koji vjeruju?! Možda je primjereniji pristup „etsi Deus daretur”! U proučavanju religije sociolog, ne zavisi neposredno od istinitosti ili valjanosti pojedinih religijskih tvrdnji i koncepata

Sociologija religije sociologija religije empirijska i deskriptivna znanost više se razlikuje od normativnih disciplina kao što su teologija, etika ili filozofija religije Otuda je i jedna od glavnih uvodnih tema ovoga predmeta pored razmatranja pojma i definicije religije teorijsko i metodološko razgraničenje pojedinih znanstvenih disciplina o religiji.

Sociologija religije Od ostalih tema koje se proučavaju izdvajaju se: uloga i funkcije religije u društvu: religijske organizacije i grupe; odnos religijskih zajednica i države; religija i nacija; religija i sekularizacija; novi religijski pokreti; religije, nasilje i društveni sukobi; sociološka i društveno-povijesna i sociokulturna razmatranja o kršćanstvu, židovstvu, islamu (monoteističkim – abrahamovskim religijama) u suvremenom svijetu, etc.

Sociologija religije Osobita pozornost posvećena je i nekim pitanjima od značenja za status religija u hrvatskom društvu, kao što su: ekumenizam, interreligijski dijalog i pomirenje religijskih zajednica nakon rata; debata o religijskom obrazovanju (vjeronauku!) u javnim školama, ulozi religije u sekularnom društvu; prezentacija religijskih sadržaja u medijima, sredstvima javnog priopćavanja, problem vjerskih sloboda i prava, etc.

Religija uključuje skup simbola koji izazivaju osjećaje obožavanja ili strahopoštovanja, a povezani su s ritualima (obredima) ili ceremonijama (kao na primjer službom božjom, kult, bogoštovlje, liturgija!) u kojima sudjeluje zajednica vjernika.

Klasično razdoblje sociologije religije Emile Durkheim povezuje religiozna vjerovanja i ponašanja s razlikom između svetog i profanog. religija vjerovanje u (S)sveto. Sveto može biti bilo što (predmet, mjesto, životinja, biće) što se smatra iznimnim, nesvakodnevnim, misterioznim ili čak i opasnim, a izaziva osjećaj strahopoštovanja (fastinans, tremens!). profano (pro-fanum!) je povezano sa svakodnevnim, banalnim, uobičajenim i poznatim. Razlika između svetog i profanog ne leži u osobinama samih stvari ili bića, nego u odnosu koji ljudi uspostavljaju prema tim stvarima ili bićima.

Klasično razdoblje sociologije religije Augusti Comte i njegovu učenici smatraju se prvim modernim sociolozima. tri su imena bitno obilježila sociologiju religije: Karl Marx (1818-1883), Emile Durheim (1858-1919), Max Weber(1864-1920).

Pristup svetom Pristup vjernika svetom najčešće je reguliran ritualima – više ili manje formalnim pravilima određuju kako se ljudi trebaju ponašati u prisutnosti svetoga. ritualni postupci molitva, pjevanje, pojanje, uzimanje određenih vrsta hrane, uzdržavanje od određenih vrsta hrane, post, itd. usmjereni k religijskim simbolima uvelike različiti od navika i postupaka u svakodnevnom životu. Iako mnogi vjernici obavljaju religijske rituale u osami u svakoj religiji postoje rituali i ceremonije što se obavljaju kolektivno i na posebnim mjestima – crkvama, hramovima, svetom gaju, obrednom zemljištu.

Religija Nema jednoznačne definicije tako složene i slojevite društvene pojave. religija = vjera u B(b)oga (ili bogove), tj. bogoštovlje.

Religija Etimologijski riječ religija može potjecati od tri latinska glagola: relegere znači proći, ponovo čitati, opet skupiti (Ciceron!) re-eligere - znači ponovo izabrati (Augustin!) religare značenjem povezati, svezati (Lactantiae!)

Definicije religije kako je religija definirana u nekim udžbenicima sociologije: Religija je skup vjerovanja i rituala povezanih sa svetim (Hess). Religija je sustav vjerovanja koji se temelji na pojmu nadnaravne sile koja određuje sudbinu ljudi (W. A.Haviland)... Religija je vjera u jednog ili više Bogova. Religija se sastoji od potpunog osjećanja naše zavisnosti o Apsolutnom biću (Schleiermaher).

Definicije religije Maks Miler : "Religija je sposobnost duha koja, nezavisno od svijesti i razuma, dovodi čovjeka u stanje da shvati beskonačnost"

Sastavni elementi religije Bitni sastavni elementi religije su: sustav vjerovanja, kompleksi najrazličitijih osjećaja i skupovi obreda, magičnih čina, kultova, elementi vjerovanja i osjećanja (kontempatio!) pasivna su strana u religioznom fenomenu, dok su magijski elementi njegova aktivna strana.

Magija pokušaj subjektivnog, mističnog stvaranja uzročno posljedičnih veza, a time i fantastičnog načina ovladavanja silama koje vladaju nad čovjekom. Na taj način ona znači miješanje subjektivnog s objektivnim. Dio vjerskih pogleda na svijet vezan je uz antropomorfizam, tj. vjeru da se bogovi zamišljaju kao bića koja imaju besmrtnost ali i fizička i duhovna svojstva čovjeka. Kasnije razvijene, univerzalne religije, suzbijale su ovakav oblik antropomorfizma i predstavljale Boga kao čisti duh i kao zaštitnika morala. Time ističu božansku svetost i uzvišenost a sve fizičko i materijalno odbacuju kao pogansko i nečisto.

Tipovi religijskih organizacija Sociološki gledano razlikujemo četiri idealna tipa religijskih organizacija: velike i male organizacije kao što su: crkve, denominacije, sekte i kultove.

TIPOVI RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Crkva velika, čvrsto institucionalizirana vjerska organizacija npr. Katolička, Anglikanska, Pravoslavna crkva ... s razvijenom službenom hijerarhijom i strogo određenim mjestom održavanja vjerske službe (hram, crkva, bogomolja...).

TIPOVI RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Sekta (sljedba) grupa sljedbenika nekog posebnog vjerskog mišljenja ili pravca koji se odvojio od crkve ili šire sakralne zajednice. Crkva i sekta su stoga u stanju uzajamne otvorene ili latentne nepodnošljivosti, te jedna drugu osporavaju. „Crkva nosi svoje vjernike, a sekta je nošena od svojih vjernika” – W. Bartz.

TIPOVI RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Razlika između crkve i sekte kao vjerskih organizacija: u stupnjevitosti i opsegu organizacije u načinu primanja novih članova u načinu novačenja svećenika i određivanju njihove uloge i u položaju članova organizacije, tj. u tipu autoriteta koji prevladava u organizaciji.

TIPOVI RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Denominacija sekta koja se institucionalizirala i napustila stanje otvorenog protesta prema crkvi ili društvu (metodisti, baptisti). vjerske organizacije koje su izgubile svoje prvotne značajke sekte umjesto zatvorenosti i elitizma počele su se odlikovati masovnošću i težnjom da za svoje učenje pridobiju što više ljudi. Danas ih nazivamo male vjerske zajednice.

TIPOVI RELIGIJSKIH ORGANIZACIJA Kult manja religijska grupa slabije organizirana od sekte, te često vrlo kratkotrajna. Primjeri kultova: new age grupe - sljedbenici astrologije, spiritualizma ili transcendentalne meditacije itd.

ZAKLJUČAK o tipovima religijskih organizacija Male vjerske zajednice (sekte) ne priznaju pojedine dogme Crkve (vjerske istine – dogme!, koje se racionalno ne dokazuju). Neke ne vjeruju u Božansku Isusovu prirodu. Ne priznaju postojanje svetaca, pa i Majke Božje. Trojstvo je temelj kršćanske istine, ali ga one ne priznaju, a razlikuju se i u odnosu prema sakramentima (npr. krštenja, sakrament pomirenja (pokore), ženidbe itd.) Razlikuje im se odnos prema suboti i nedjelji. Razlikuju se međusobno i po učenju o besmrtnosti duše ( da li duša odlazi u nebo ili ostaje u grobu s tijelom koje se raspada "duša sanja"). odnosu prema Crkvi i Papinstvu itd.

Zaključak Sekte nastaju uglavnom: odbijajući vjerovati u vjerske istine (dogme!) hereze;  (ἄιρεω, αιρεομαι, αιρεσις, - biram izabirem Ili odbijajući posluh prema autoritetu (hijerarhiji!) shizme!

Religije mladih Osim spomenutih zajednica i konfesionalnih religija danas je masovna kultura i tržište preplavljeno s desetak kvazi-istočnih religija koje su sa zapada (SAD-a) ušle na mala vrata u naše krajeve i izmiješale se s tradicionalnim gnostičkim, teozofskim i antropozofskim vjerovanjima, spiritističkim kultovima i sektama koje ističu dolazak "DOBA VODENJAKA„ (Aquariusa), New agea, tj. novog doba. Ove oblike religijske svijesti danas nazivamo "religije mladih". (npr. Hare Krišna, transcendentalna meditacija, Antropozofi, Moonova i Scintologija) su:

Religije mladih – zajednička obilježja Doživljaj obraćenja: Kada u pojedinim novim sektama novi član prihvati novo ime - a to je pojava koja je dobro poznata iz povijesti religije - tada je to izraz unutarnjeg obraćenja, novog početka. Kao posljedica tog obraćenja, roditelji iznenada primjećuju da se s njihovim sinom "nešto događa", da je njihova kći postala šutljiva, da je se "ne može prepoznati". Obraćenje može biti tako snažno, da bi se moglo govoriti o izvjesnom pomaku ličnosti ili takozvanoj "psihomutaciji" (po H. Haacku).

Religije mladih – zajednička obilježja Traženje novog smisla života: Nakon praznina i frustracija u svojem dosadašnjem životu vjernici ovih sekti našli su novi smisao života. To iskustvo "obraćeniku" ulijeva svijest o novom obliku slobode u maloj zajednici.

Religije mladih – zajednička obilježja Vjerovanje u autoritet: U svim sektama vjerovanje u autoritet osnivača i učitelja jest značajka koja odmah pada u oči i koja se mora shvatiti veoma ozbiljno. Promatramo li mlade ljude u novim sektama, učinit će nam se da Erich Fromm ima pravo kada kaže da "čovjek hoće pobjeći od slobode; on hoće dar slobode što prije svaliti na druge". Apsolutno vjerovanje autoritetu skriva u sebi opasnost od potpune pokornosti i totalne ovisnosti, koja ne samo što otežava ili onemogućava razvijanje ličnosti pristalice, već može dovesti i do sukoba s državnim zakonima (tragediju iz Jonestowna kada je tisuću vjernika sekte "Hrama naroda" izvršilo samoubojstvo). Ovo su dokazi za tvrdnju da sekte mogu djelovati destruktivno u društvu.

Religije mladih – zajednička obilježja Spremnost za neposredni vjernički doživljaj, kontemplaciju i religiozno iskustvo: Traži se izravno iskustvo Boga i Transcendentalnom meditacijom spajanje s Bogom. Geslo ovih grupa je: "Bog je u tebi; nađi ga u sebi". Nove sekte ne samo što se prilično razlikuju međusobno, već je svaka od njih razvila vlastito učenje, koje je sastavljeno od elemenata različitih svjetonazora i religija.