KLASICI SOCIOLOGIJE RELIGIJE

Predstavitev na temo: "KLASICI SOCIOLOGIJE RELIGIJE"— Zapis predstavitve:

1 KLASICI SOCIOLOGIJE RELIGIJE

2 Zaključite – tko je predmet predavanja?
Rođen je u Njemačkoj.

3 Zaključite – tko je predmet predavanja?
Studirao je političku ekonomiju i filozofiju.

4 Zaključite – tko je predmet predavanja?
Studirao je političku ekonomiju i filozofiju.

5 Zaključite – tko je predmet predavanja?
Njegova supruga j izjavila da bi bila sretnija da je skupljao kapital, nego li da je pisao o njemu.

6 Karl Marx

7 Biografske crtice Karl Heinrich Marx
Rođen: Trier, Njemačka 5. svibnja 1818. Preminuo: London, 14. ožujka 1883. njemački filozof, politički ekonomist i sociolog utemeljitelj komunizma

8 Biografske crtice težio znanstvenoj analizi i kritici kapitalizma
smatra se jednim od najutjecajnijih teoretičara socijalizma i komunizma jedan od trojice principijelnih arhitekata modernih društvenih znanosti uz Émilea Durkheima i Maxa Webera

9 Karl Marx i religija Ne zanima ga:
»filozofija religije«, koja religiju promatra s obzirom na njezin konačni smisao i na ozbiljenje vjerničke egzistencije koja polazi od vlastitoga tubitka, tj. od vlastitoga razumijevanja božanske objave u toj faktičnoj egzistenciji Zanima ga: ideologijski filozofijski, politički ekonomski aspekt religije

10 Karl Marx i religija pojavljuje kao »iskrivljena svijest«
koja se konstituira na jednako iskrivljenim otuđenim odnosima Religija je teorijski izraz te otuđenosti zbog čega pretvaranje »kritike neba u kritike zemlje« ima za cilj prevladavanje te religijske svijesti radikalnom promjenom proizvodnih i društvenih odnosa. U tom izmijenjenom stanju nije potreban nikakav ateizam budući da bi religija morala u takvu društvu odumrijeti sama od sebe.

11 Karl Marx i religija Religiozno otuđenje za Marxa je jednako ekonomskome zato što je princip toga otuđenja isti Kao i u religiji, on radom proizvodi neko tuđe biće koje sada više nije Bog religije, već opet čovjek Radnik je pod jarmom drugoga čovjeka kao što su laici pod jarmom svećenika

12 Marxova kritika religije
tri momenta: 1. problem realiziranja filozofije uz oslanjanje na Hegela 2. kritiku dokaza o Bogu 3. odnos teologizirajućega razuma prema filozofiji

13 Problem realiziranja filozofije uz oslanjanje na Hegela
Marx kritizira »moralno« tumačenje Hegela od strane njegovih učenika i nastavljača koje počiva na pukoj »akomodaciji« za razliku od učitelja, učenici »znanost« poimaju »nerefleksivno«, kao znanost koja za njega nije bila »primljena, već postajuća« tj. znanost koja stoji »u reflektiranom odnosu prema svojem sistemu«.

14 Kritika dokaza o Bogu Kako se filozofija u svijetu ozbiljuje kao ne -um, odnosno kao izokrenuti svijet, i gdje ona onda dobiva svoj egzistirajući izraz? Na to pitanje Marx odgovara kritikom dokaza o Bogu koji nisu »ništa drugo nego šuplje (hohlen) tautologije«. Tvrdnju potkrepljuje Kantovom kritikom dokaza o Bogu na primjeru stotinu mogućih i zbiljskih talira. Pojednostavljeno, Kant pokazuje da stotinu »uobraženih« talira egzistira jednako kao i stotinu zbiljskih, tj. da bitak za njega nije »realni predikat«, već se dokaz njegove egzistencije dobiva samo putem svijesti koja ga konstituira kao zbiljskoga. U pogledu na pitanje o egzistenciji Boga, koji je kod Kanta stvar imaginacije, tj. predstavlja »regulativnu ideju«, za Marxa to znači da »zbiljski taliri imaju istu egzistenciju koju imaju i uobraženi Bogovi«. činjenica da je ljudska svijest proizvela tu imaginaciju, kao i dokaz o Bogu, uvjerava Marxa da se u dokazu o Bogu ne radi o Božjemu opstojanju, nego o egzistenciji ljudske samosvijesti: »Dokazi za opstojanje Boga nisu ništa drugo nego dokazi za opstojanje bitne ljudske samosvijesti, njezina logička eksplikacija«

15 Odnos teologizirajućega razuma prema filozofiji
Marx kritizira Plutarhovu polemiku protiv Epikurove teologije. Plutarh »dovodi filozofiju pred sud religije«, tj. podvrgava filozofiju ne-umu i njegovim kriteriji Nasuprot tome, Marx s Prometejem, koji je za njega »najistaknutiji svetac i mučenik u filozofskom kalendaru«, kaže: »Ta, jednom riječju, mrzim na sve bogove«. Oslobađanje čovjeka od religije za Marxa je oslobađanje uma od njegova egzistirajućega ne-umnoga oblika i istodobno oslobađanje društva od srednjovjekovnih odnosa: čovjek treba postati najsvetiji za čovjeka. Najviše božanstvo sada je ljudska samosvijest.

16 Marxova deifinicija religije
Karl Marx definira religiju na dva načina: religija kao otuđenje religija kao ideologija

17 „Religija je opijum naroda.”
Pitanje za raspravu Zašto Marx izjavljuje: „Religija je opijum naroda.”

18 Religija kao otuđenje treba poći od svijeta rada
Za Marxa je rad najvažnija ljudska djelatnost „Rad je stvorio čovjeka” i očovječio svijet Rad ne obuhvaća i ne uključuje samo čovjeka, nego i proizvode njegove djelatnosti Između radnika i njegova djela postoji stanovita istovjetnost Tko ih razdvaja, taj otuđuje stvaralačku bit čovjeka.

19 Religija kao otuđenje Moderni kapitalizam iskorištavanjem radnika i krađom predmeta (čovjekova) rada dijeli (cijepa) čovjeka na dva dijela: jednome oduzima predmete rada (proizvode) a drugome sam rad. Ljudska je osoba time otuđena u svojoj najvažnijoj djelatnosti. Umjesto da rađa, čovjek trajno abortira svoje stvaralačke cjelovitosti Njemu je otuđen predmet rada Posljedica je ta da čovjek postaje otuđeno biće!

20 Religija kao otuđenje Religija odražava to otuđenje (alienatio; sich Entfremdung) siromašan čovjek (radnik, proleter) nema predmeta rada nude mu se imaginarna božanstva kao zamjena (kompenzacija, opijum!) za tu stvarnu lišenost. Iskorištavani (eksploatirani) radnici u religijskim (onostranim, iluzornim) obećanjima nalaze utjehu „opijum za narod” za stanje otuđenosti u stvarnoj, realnoj sferi gospodarstva Religijsko otuđenje stoga samo je izvanjski oblik (forma) dubljeg gospodarskog otuđenja

21 Religija kao otuđenje Zaključak : ni čovjekovo potpuno oslobođenje neće doći dokinućem religije, nego ukinućem gospodarskog ropstva, odnosno (vraćanja) predmeta rada radniku. Za Marxa je religija uvijek drugotno otuđenje, prvotno se korijeni u gospodarskom otuđenju. Otuđujuća religija proistječe iz otuđenog svijeta!

22 Pitanje za raspravu Zašto Marx izjavljuje:
„Religija je lažna svijest, fantastičan i imaginaran odsjev određenog društvenog i gospodarskog stanja”.

23 Religija kao ideologija
potrebno se prisjetiti njegove podjele cjelovite stvarnosti na: gospodarski temelj ( tzv. bazu!) društvenu nadgradnju. cijepanje svijeta na: materijalnu proizvodnju teorijsko razmišljanje

24 Religija kao ideologija
Ono što je marksizam u prvom razdoblju zvao otuđenjem, u drugom slučaju postaje ideologijom Ideologiju: ne možemo razumjeti samu sobom nego tek gospodarstvom – ekonomskim odnosima

25 Religija kao ideologija
U tom smislu on kaže da je religija: „lažna svijest, fantastičan i imaginaran odsjev određenog društvenog i gospodarskog stanja”. Vjernik proizvodima svojih razmišljanja pripisuje potpunu realnost i samostalnost Vjernik zaboravlja (ili nije svjestan!) da su oni tek odraz materijalne proizvodnje i lošeg položaja radnika u njoj. Moćni bogovi su posljedice postojanja siromašnih ljudi.

26 Zaključak Religiozne predodžbe
nemaju nikakve neovisnosti u odnosu na gospodarske uvjete društvenoga života premda ljudi toga nisu svjesni niti vide. Propovijedajući trajnu nemoć čovječanstva religije često daju opravdanje i blagoslov svim kasnijim povijesnim otuđenjima. Religija priječi i zaustavlja svaku bunu protiv zbiljske bijede i gospodarski otuđenog svijeta.

27 Zaključak Marks Tako shvaćena religija samo je odraz otuđena svijeta.
ne prigovara religiji stoga što je ona „lažna svijest” prigovara religiji zbog njezine povijesne uloge skrivanja istine koristima što ih vladajuća klasa pribavlja u procesu proizvodnje Tako shvaćena religija samo je odraz otuđena svijeta. Svako zbiljsko i potpuno oslobođenje čovječanstva zbiva se isključivo izvan religije. Težište se premješta od kritike ideologije na gospodarske promjene u društvu (revolucijom). Više se ne bavi kritikom religije, nego promjenama i revolucioniranjem društvenih odnos, a to je pitanje proleterijata.

28 Friedrich Engels Marksov učenik ponešto se razlikuje od Marxa
istražuje povijest religije pod vidom društvenih prosvjeda, otpora i pobune. bavi se ranim kršćanstvom, srednjovjekovnim masovnim pokretima, vjerskim ustancima, krivovjernim (heretičkim) strujanjima i šizmnatičkim (shizmatičkim) odvajanjem od Crkve. Nema bitne razlike između Marksa i Engelsa Obojica drže da je religija ideologija (iskrivljena svijest) ili otuđenje.

29 Zaključak Kritika društvene, političke i gospodarske moći i odnos (veze) te moći s religijom Raskrinkavanje činjenice da se iza religijskih iskaza često otkrivaju ljudske materijalne koristi Prosudba slojevitosti društvenoga ustroja Obnova utopijskih sastojaka u sociologiji religije i teologije Prosudba iskustvene metode u opisu društvenih prilika siromašnih koje je koristila teologija oslobođenja.

30 Zaključak marksizam kao kritična teorija religije danas višestruko osporavan (out!), ipak je ostavio neke pozitivne utjecaje na modernu sociologiju religije, pa čak i teologiju Vrlo je mali broj suvremenih sociologa religije na koje bi marksizam imao znatniji utjecaj. vrlo mali broj koji bi odbacivao neke prinose marksizma ima i katoličkih sociologa religije koji potpuno odbacuju marksizam, ali svejedno prihvaćaju marksističku metodu u pristupu fenomenu religije i marksističku analizu društvene stvarnosti.

31 Zaključak - tri temeljne primjedbe marksizmu:
Marksizam je predviđao iščeznuće religije, a sam je propao u povijesnom ostvarenju, dok je religija postala jačom. 1 Zastupao je čisti materijalizam, što danas u filozofiji nitko ne čini. 2 Branio je moć revolucije, a srušilo ga je tiho nezadovoljstvo proletera, odnosno „baršunasta revolucija”. 3

32 Za razmišljanje i raspravu
U malim grupama od ponuđenih pojmova napišite nekoliko rečenica o religiji kao dijelu Marxove konfliktne teorije, a zatim izložite pred drugima što ste napisali. otuđenje buržuazija religija obitelj klase revolucija ropstvo proletarijat feudalni sistem opresija kapitalizam tržište komunizam borba konflikt

33 Emile Durkheim

34 Biografija Épinal, 15. travnja 1858. - Pariz, 15. studenog 1917.
francuski sociolog rođen u obitelji pobožnih francuskih Židova

35 Durkheimova sociologija
sociologizam pozitivistička metodologija stav kojim je društvo u kauzalnom odnosu prema pojedincima, pojedinačnim društvenim pojavama i kulturi uopće pojam pojedinac, čovjek, individuum, ne uvjetuje društvenu pojavnost, zbivanje, niti je u bilo kojem odnosu prema društvu, već obrnuto, društveno zbivanje oblikuje pojedinaca, čovjeka i njegove vrijednosti, pritom usmjeravajući i njegovo djelovanje. Djela: O podjeli društvenog rada, Samoubojstvo Osnovni oblici religijskog života veliki klasik sociologije religije

36 Durkheimova sociologija religije
Marksa i Engelsa: više privlačila pitanja (socijalne) filozofije, povijesti, ideologije i političke akcije Manje su ih privlačila pitanja religije i društva Dukheim: u pravom smislu prvi istinski sociolog religije

37 „Podjela društvenoga rada”
Prvo djelo, 1893. konstatira da u industrijskom i urbanom svijetu ima puno više nereda i bezakonja negoli u starim seoskim i poljoprivrednim kulturama.

38 „Podjela društvenoga rada”
U starom poljodjelskom i ruralnom društvu: religija je igrala ulogu (vršila funkciju) čimbenika integracije i društvene kohezije. Trgovina i novčarstvo su slabe nedostatne veze a nisu ih nadoknađivali drugim vrijednostima. Durkheim se zalaže za: načelo solidarnosti i međusobnog potpomaganja koje bi zamijenilo religijske veze.

39 Samoubojstvo drugo Durkheimovo djelo, 1897.
u njemu se najviše približio modernoj sociologiji religije pokušava empirijskom metodom dokazati tvrdnju o slabljenju reda i normativnosti u individualističkom građanskom društvu

40 Samoubojstvo Dokaz nalazio u činjenici da broj samoubojstava:
raste u modernim industrijskim društvima U patrijarhalnim društvenim poretcima osjetno manji u protestantskim zemljama veći, negoli u katoličkim i židovskim zajednicama protestantska konfesija naglašava više osobnu i subjektivnu odgovornost pojedinca, a katolicizam i židovstvo pružaju više neko zajedništvo

41 Samoubojstvo propisuje norme kolektivnog ponašanja.
To olakšava moralni izbor Osjećaj pripadnosti zajednici , osobito religijskoj, učvršćuje veze među ljudima! Urbani i industrijski način života je pun rizika.

42 Elementarni oblici religijskoga života
Treće djelo, 1912. okreće se istraživanju religije i njena odnosa s društvom U mnogim važnim pitanjima i problemima, ostao je na stajalištima svojih (pozitivističkih) prethodnika: da se religija može bolje razumjeti u njezinom nerazvijenom stanju nego u kasnijim razvijenim formama. Da na početku razvoja uvijek stoji totemizam, vjera u totem. Da se u religiji već od samog početka susreće podjela na: Sveto i svjetovno.

43 Elementarni oblici religijskoga života
Uveo je mnoge teorijske novosti religija se opravdava korisnošću za dobro funkcioniranje društva. Društvo nije mehanički, običan zbroj pojedinaca Ono je prvotna i izvorna realnost koja je određena postojanjem kolektivne svijesti. Ono se izdiže iznad pojedinca i nameće mu se kroz kolektivne osjećaje, obveze i dužnosti. Društvene činjenice su one koje vrše izvanjski pritisak na pojedinca

44 Elementarni oblici religijskoga života
Da bi se kao takvo društvo održalo na okupui učvrstilo, moraju u njemu jačati sadržaji koji potiču solidarnost religija u najvećoj mjeri postaje čimbenikom integracije društva Bez integracije u društvu svako bi se zajedništvo brzo razgradilo Zaključak: religija ima svoje podrijetlo u društvenoj svijesti, ili još preciznije, da je ona posvema isto što i ta svijest.

45 Elementarni oblici religijskoga života
Religija se pojavljuje kao kolektivna oojava koja je eminentno društvena po svom podrijetlu, sadržaju i cilju pa onda također jedini, opći i trajni uzrok čovjekova religioznog iskustva. zaključak da su bogovi zapravo isto što i društva mišljenja na simboličan način Između religije i društva stavljen je znak jednakosti. Religija nije ništa drugo doli samo društvo shvaćeno na drugačiji način

46 Elementarni oblici religijskoga života
Kako društvo postaje uzrokom religije? Durkheim se okreće tumačenju razlike između svetoga i svjetovnoga. Ta je podjela ima vrlo veliko značenje. Bez njezine dijalektičke napetosti ne mogu se dokučiti mehanizmi kretanja religije. Što ljudi smatraju svetim? Ono što je nesvakidašnje, iznimno i čudesno u svijetu. Dakle bitno različito od svakidašnjeg i uobičajenoga.

47 Elementarni oblici religijskoga života
Ova ključna razdioba na sveto i prafano (svjetovno), poklapa se s razlikovanjem društva i pojedinac. Živeći u skupini, čovjek u njoj otkriva jednu mističnu moć koja je uvijek veća od njegove osobne snage. Taj osjećaj čudesne moći, u stvari je samo moć društva, pojedinac će opredmetiti u simbole i time do kraja odjeliti od običnih svjetovnih stvari. Bez osjećaja za sveto društvo ne bi moglo funkcionirati! Durkheim zaključuje: osjećaj svetoga služi društvu!

48 Za razmišljanje i raspravu
U malim grupama odgovorite na sljedeća pitanja, a zatim izložite pred drugima što ste napisali. Koje su društvene funkcije religije? Kako doživljaj svetoga pridonosi društvenoj solidarnosti i moralnosti? Na koji način religija može spriječiti ili potaknuti društvenu promjenu?

49 Max Weber

50 Biografija Erfurt, 21. travnja 1864. - München, 14. lipnja 1920.
njemački društveni istraživač i teoretičar najčešće se smatra jednim od osnivača sociologije kao posebne društvene discipline jer je svojim širokim interesom utjecao na formiranje različitih socioloških ideja i poddisciplina.

51 Weberova sociologija – glavne ideje
Interpretativna i razumijevajuća (Verstehen) sociologija Sociologija i povijest Idealni tipovi Tipovi djelovanja Oblici vlasti Birokracija Racionalizacija i "željezni kavez„ Protestantska etika i duh kapitalizma

52 Weberova sociologija religije
treći veliki sociolog klasičnog razdoblja sociologije religije Kod Marxa i Durkheima: religija je uvijek i beziznimno u ovisnosti o politici ili gospodarstvu, znanosti ili proizvodnji, Weber ide drugim putem: Weber: Religiji pridaje samostalnu ulogu uzročnog djelovanja na politiku, gospodarstvo, znanost ili proizvodnju. Dakle religija nije posljedica gospodarskih, političkih, znanstvenih ili proizvodnih odnosa nego njihov uzrok!

53 Protestantska etika i duh kapitalizma
njegova najznačajnija knjiga: (1922.) pokazuje doprinos kršćanstva i njegove djelatne etike u stvaranju modernoga svijeta postao najmoćnijim zahvaljujući racionalnom djelovanju koje je zahvatilo sva područja života: od znanosti do prava, gospodarstva i tehnologije, politike i religije.

54 Protestantska etika i duh kapitalizma
Prije pojavka modernoga industrijskog, kapitalističkog: društva su bila obilježena magijskim elementima. Racionalizacija društva (racionalno postupanje) temeljno obilježje modernoga, kapitalističkog društva. procesu racionalizacije i stvaranja modernoga društva prve poticaje dali biblijska shvaćanja, optimizam prvih proroka i kalvinističko shvaćanje kršćanstva (etike poziva”!) u protestantizmu.

55 Protestantska etika i duh kapitalizma
duh kapitalizma se mogao afirmirati na Zapadu ponajprije zahvaljujući racionalizaciji cjelokupnog života. Upravo je takav način života protestantska reformacija podržavala i ohrabrivala Pogrešno bi bilo misliti da je Weber držao da je protestantizam namjerno htio stvarati kapitalizam kapitalizam je nastao kao učinak (produkt!), često nenamjeran, djelovanja kalvinističke etike.

56 Protestantska etika i duh kapitalizma
SZ i stara židovska religija se obračunavala s magijskim (magičnim) shvaćanjem svijeta i to poglavito povijesnošću biblijskih događaja ni katolicizam ni pravoslavlje nisu išli tim putem jer su između čovjeka i Boga stavili mnogo posrednika pa će tek protestantizam (koji ukida posredovanja između čovjeka i Boga), ovu demagizaciju ili racionalizaciju svijeta dignuti na razinu etičke dužnosti.

57 Protestantska etika i duh kapitalizma
Protestantizam propovijeda duhovnost koja je okrenuta svijetu a ne bijegu od svijeta – (fuga mundi). Prema Kalvinovu učenju predistinaciji (predodređenju): Bog je odredio sudbinu čovjeka. No, kršćanin je ne može doznati dok je živ. Jedini mu je znak spašenosti – životni (materijalni!) uspjeh. Ako mu u životu dobro ide, ako ima uspjeha, znači da ga je Bog (pred)odredio za spasenje.

58 Protestantska etika i duh kapitalizma
Profesionalni uspjeh, dobro gospodarsko poslovanje postaju dokazom Božjeg blagoslova. protestantska etika poticala kapitalistički tip poduzetništva koji racionalizacijom života i poslovanja polučuje (materijalni) uspjeh. Strogost i asketizam, samozataja i osobno zalaganje shvaćane su kao neka vrsta molitve (Bogu ugodna djela) koja je od protestantskog vjernika učinila idealnog kapitalista.

59 Protestantska etika i duh kapitalizma
To je najviše došlo do izražaja u SAD-u gdje su pridošlice iz Europe bili najviše progonjeni kalvinisti i puritanci. Tamo su se stvorile i brojne kršćanske sekte: kvekeri, baptisti, metodisti, etc. Od svojih pripadnika zahtijevaju vrlo visoke moralne kvalitete, koji su na taj način vrlo brzo postali ugledni i poštovani članovi poslovnoga svijeta. Bez kršćanske strogosti (askeze), i moralne stege njihov život ne bi nikada dosegnuo takve razmjere.

60 Protestantska etika i duh kapitalizma
Tako je bilo samo u početku pa je racionalizam življenja proizlazio iz religiozne etike. Taj prvotni impuls odgovornog etičkog ponašanja stvorio je sloj prvih odgovornih poslovnih ljudi koji su racionalnošću upravljanja, korištenjem vremena i odgovornom uporabom novca postali poznati i ugledni u društvu. No to se u drugom trećem naraštaju istopilo i ostalo bez prvotnog nadahnuća.

61 Protestantska etika i duh kapitalizma
Pobjedonosni kapitalizam u svojim je kasnijim razdobljima raskinuo sve veze s religijom koja je postala ne samo suvišna i nekorisna, nego postaje i preprekom društvenom i gospodarskom razvitku. Zato su sekularizirani gospodarstvenici govorili da su njihovi predčasnici zaista bili kršćani dok je njima dovoljno da budu samo kapitalisti. Weber će kasnije napisati da je kapitalizam u svom daljnjem razvitku postao uzrokom sekularizacije i slabljenja kršćanstva, premda je kršćanstvo stvorilo kapitalizam.

62 Proces racionalizacije
proces racionalizacije (Entzauberung . raz-čararavanja) svijeta se tako općenito i temeljito razvijao na Zapadu zahvaljujući upravo protestantskom tipu kršćanske religioznosti koja nije bježala od svijeta, nego se u njemu svestrano angažirala, nadahnuta biblijskim shvaćanjem Boga kao Stvoritelja i Suca, a čovjeka kao gospodara desakralizirane prirode. dokazao da religija nije puki odraz društvenih (gospodarskih) zbivanja nego ima slučajeva da ona na ta zbivanja snažno utječe i daje im usmjerenja.

63 Zaključno o religiji i kapitalizmu
dokazao da religija nije puki odraz društvenih zbivanja nego ima slučajeva da ona na ta zbivanja utječe i daje im usmjerenje. zaključak Weberovih razmišljanja: proces racionalizacje nužno vodi do sekularizacije (posvjetovljenja) pa je religija upala u klopku koju je samastvorila. Ona je stvorila kapitalizam, a kapitalizam je nju oslabio. Na kraju valja se upitati: tko je nositelj društvenih promjena u Weberovoj sociologiji?

64 Karizmatičari U francuskoj sociologiji religije: znanstvenici
Marx: podjarmljena klasa (preleterijat!). Weber: karizmatičari! iznimne osobe koje uspijevaju nadići društvene i gospodarske utjecaje i dati novi zamah pokretima u povijesti. Zato religije nastaju pojavom karizmatskih vođa, oko kojih se skupljaju njihovi učenici i sljedbenici. Svi oni ustaju protiv ustaljene tradicije i starih običaja.

65 Karizmatičari Weber to pokazuje na primjeru Isusa Krista:
koji često ponavlja rečenicu: „Pisano je, a ja vam kažem” a to otkriva rascjep izmeću prošlosti i budućnosti. Zato su karizmatične osobe stvaratelji povijesti i jedini istinski donositelji nade za budućnost. Weber misli da je karizma osobno obilježje pa smrću osobe obično nestaju pokreti što je slučaj u budizmu i u većini sekta. Umjesto osobne karizme uspostavlja se funkcionalna karizma a umjesto oduševljenja (entuzijazma!) autoritet.

66 Karizmatičari Religija se tako institucionalizira, birokratizira, racionalizira, organizira Karizma se rutinizira i okoštava. Što je vrijeme više prolazilo, Weber je bio skloniji teoriju karizme prenijeti i na svjetovne pokrete, a ne samo religijske ustanove. Umro je, a da nije vidio pojavu i propast dvaju velikih, ali naopakih karizmatičara: Hitlera i Staljina. Ipak ih je vidovito naslutio. To je za sociologa najveća pohvala njegovim teorijskim postavkama.

67 Za razmišljanje i raspravu
U malim grupama odgovorite na sljedeća pitanja, a zatim izložite pred drugima što ste napisali. Weber smatra da je protestantizam bio pokretač kapitalizma. Navedite razloge zašto to nisu bile sljedeće religije: katoličanstvo židovstvo hinduizam budizam islam

68 Zaključno o religijama
Premda je Weber pozitivno ocijenio utjecaj kršćanstva na razvitak povijesti za druge religije to nije vjerovao držeći da one sprječavaju promjene u društvu. U prvom redu je mislio na islam sa svojom teorijom fatalizma, tj. da je Bog sve unaprijed odredio. Hinduizam je također obranom kastinskog sustava zaustavio osobno napredovanje sposobnih ljudi.

69 Zaključno o religijama
Slično je djelovala i religija budizma sa svojim učenjem o odreknuću (utrnuću) želja i duševnom . Slično je bilo i s kineskim religijama. Weber je namjeravao istražiti religije pod vidom njihova doprinosa društvenom, političkom gospodarskom napretku ili nazadovanju. Svoje grandiozno djelo ostavio je nedovršenim!

70 Hvala.